Brojač posjeta
21389
Anketa
Koliko su glupe ove ankete?

Blog
ponedjeljak, ožujak 31, 2008
Iz razloga nekog čudnog i ima veze sa čmarom, koji je iz vremena jednog vrlo davnog ,kad je bilo više šupaka na svijetu koji se ne znaju potpisat,neki ljudi vole ostat anonimni u porukama,pozivima,prijetnjama...
Situacija u kojoj ja dobijem anonimnu poruku u srednjem ili ženskom rodu rodu totalno nebitne radnje za mene je jedna vrsta uzbuđenja. Koja se sad to sjetila mene, koja je cura sad nabavila moj broj, koja je žena seks-bomba u tridesetima sad nabavila moj broj, koja je ONA koja je sad nabavila moj broj...ko je ona i kakva joj je guzica? zasto je tako bezobrazna i uletava mi dok imam curu? da li je raspoložena za trojac možda?...
Međutim, uvijek na kraju ispadne da je to nepismeni bratić,prijatelj,debela prijateljica muškog karaktera, poznanik s faksa koji se ne zna potpisat i pise u srednjem rodu konj te jebo debilnog akademskog, ružna žena-prijatelj obitelji,neki deseti - muški....
Da ne velim konj vas jaho danonoćno, reći samo nemojte više sunce vam jebem....

bok, dubravko
urbantempo @ 03:06 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
nedjelja, ožujak 23, 2008
Tri su mušketira, Đoni,Alfonso i onaj brkati. Tri su rijeke i još jedna u Karlovcu. I KIM je u Karlovcu,kao i otrovani potok. Tri su kotača na triciklu,jedan je vozač a dvije su ruke lijeve. Tri glave su na Triglavu i tri Slovenca u Sloveniji. Tri su boje na zastavi. Tri su božanske osobe, jedna je digla parsto kila kamen u benchu,dvije su mu pomogle. Tri su babe, jedna je u sredini. Trojna je vlast ,jedan sere po drugome a svi seru po nama. Jedan je trorječni slogan: rad,red i disciplina. Tri su poštena kafića u Zagrebu od čega jedan valja a druga dva ne. Tri su odgovora, da, ne i možda. Tri su krave jedna je bik a jedna tele. Tri prsta ima kokoš plus još jedan iza. Cice su dvije ali trojke najbolje pašu u ruku. Tri su osobe, ja, ona i ona.

Eh, da  tri znači guza tri bi bio svet broj. Zaista.
urbantempo @ 13:56 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
ponedjeljak, ožujak 3, 2008

Mjesec finito. Suma sumarum još uvijek loše pjevam. Savršenstvo je daleko ali put je zabavan. Barem meni. Šljakalo se na veliko. Šljaka u Zagorju je bila kurac u pedu jer tamo nema 100 m ravnog prostora a kad trebate provuć kabel 800 m u smjeru azimuta 43st, koji slučajno prolazi kroz tri dvorišta,kozinjak, vinograd i šipražje s trnjem, koje je guzice gladno ,činjenica da se non stop pentrate uz nagib ili trčite pod teretom razvodne kutije niz brdo u presušeni potok bolna je. Također , činjenica da ljudi imaju po dva psa u dvorištu apsurdna je, jer je i jedan dovoljan da te ugrize pošteno a što se tiče lopova ak nađete nekog ko je u Zagorju nešto ukrao, a da nije komad zemlje, taj je vjerojatno u šestom koljenu bio na nož sa tom familijom i dobro je poznao kraj da zna gdje može doć s autom, jer kako sam već spomenuo pješke je zabavno samo prvih 200m. Plus je kaj ljudi zbilja nude s vinom ak kažeš da tražiš vodu i iako znam da me uvijek boli glava od njega drago mi je kaj ljudi ponude. Ako ,međutim, slučajno pomisle da s kablom mjeriš parcele mogućnost da se potegne kuka, štap, psi vrlo je velika. U tom slučaju mogućnost trčanja po brijegu i savršenog artikuliranja je jako cijenjena.

Ovaj vikend je upala neka dosadna komba u Janafu i kompovi su se neki spajali tam tak da sam morao izležavat kod diše u uredu, na kauču za zapošljavanje,jer inače bi bila kenja.  Inače ,iznad Janafa u Miramarskoj je Spectator grupa čiji vozni park izgleda tak da ovi svi ostali kraj njih izgledaju ko posluga i limari. Priča se da iznajmljuju avte ali Brabus, AMG 6.3 i Bentley ne bi iznajmio ni babi a znam ju čitav život. Čak ni Bronštajn ne zna o čem je riječ a on zna sve. Dakle, sumnja se na mukte neke. Sad bi bilo poželjno tu ubacit neku staru poslovicu za kraj o tome kak ne treba radit mukte jer se sve vrati ali te su izumrle i jedino se sjećam one ''Sisa sisu mije ja bi obadvije'' i uz ovakve aute vrlo je prigodna.

 

Oi

urbantempo @ 21:20 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
petak, veljača 15, 2008

Ljudi vole radit nauku iz nekih jednostavnih stvari. Uzet jednu skroz normalnu stvar, fascinirat se njome,pomisliti kako su i svi drugi isto idiotni i ne shvaćaju još poantu te stvari i objasnit to svim idiotima ,kao da su kreteni ,do detalja , pritom zakomplicirajući to svojim znanjem stručne gramatike i izraza iz rječnika sranih i nepotrebno-idiotnih riječi. Tako je recimo nastala većina idiotarija koja sustavno uništavaju mozak akademsko-šljakerske klase. Krene sa priglupim kolegijem koji je engleskog naziva i u sebi ima menagament, zatim se pretvori u tečaj, team building, savjet za po doma, filozofiju života. Daj odjebite od mene s tim amerikanizmima, japanizmima i kurcima s istoka i zapada. Ljudi se tam raspadaju kolko šljakaju, drugi uživaju zbog toga,treći se time fasciniraju pa pišu knjige i sad bi ja trebo to sve prostudirat i zdravim razumom koji mi ostane, ako ostane, prihvatit isti način življenja. Trebo bi se promijenit u bolje, aktivnije, simpatično, komunikativno, predano, team-compatibile, menager-accesibile, vunderbar ljudsko bitje. Ma jebem ja vas u dupe s tom filozofijom. Ostalo što jebem tekući mjesec jest:

 

Jebem ti engleske titule menagera za svakog ko pod sobom ima sobu veću od dva kvadrata.



Jebem ti one koji su ponosni na titule engleskog naziva pošto nemaju na kaj drugo ni bit.



Jebem ti Orsona Wellsa i big bruder i masone i Free masons jer su toliko skupi i razvikani.



Jebem ti gmail, fejsbuk i ostala bigbruderovsko-kontrolistička sranja koja nam se nude na pladnju.



Jebem sam sebe jer to koristim. Dvaput. Da lakše zaspim

Jebem ti Severinu koja pjeva narodnjake na trgu. Al zbilja, nju bi jebo.



Jebem ti državu i pedesetogodišnji program tranzicije s tedencijom produljenja.



Jebem ti ustaše, mlade anti-fašiste, četnike, crne, plave, bijele i ostale proizvode koji Bigbruderu olakšavaju posao.

Jebem ti kapitalizam i globalizaciju.



Jebem sebe, opet, jer ipak koristim globalizaciju da se mrdnem iz ovog govna od države.



Jebem ti bolonju kao stvar norme na papiru i ulizivanja globalizaciji i BigEurobruderu u dupe.



Jebem ti Robin Hooda i masonske priče. Živio šerif od Nottinghama i Russell Crove koji će ga glumit.



Jebem ti Seku Aleksić, Mišu Kovača, Free masons, Erik Prdića, Slavonsku noć sve na jednom mjestu.



Jebem ti Džunglu, seljake i idiote, velegradske majmune i tarzane, kvartovske priče, nogu u jaja, prodavanje cigle i maltretiranje starih baba.



Jebem ti Mesića, prijatelja Ronka, most u zraku, Dayton, duvansku mafiju i frizere i šminkere koji slažu toj odurnoj gamadi svjetliji obraz.



Jebem i svoju curu i kaže da sam dobar. Požderite se.



Toliko za ovaj mjesec. Ima puno, priznam. Ipak je Durex imao popust za valentinovsko vođenje ljubavi…ili niste čuli preko obiteljskog radija…

 

urbantempo @ 03:41 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
ponedjeljak, veljača 11, 2008

Čovjek je davnih dana čuo kako nešto pucketa i svijetli u grmu i probao pipat to (pipanje-posebna urođena odlika homosapiensa). Naravno speko se ko janje pa su ga ostali odnijeli u špilju da ga pokopaju, pojedu ili s njime namame mamuta ili štogod jestivo a krznato. Mnogi ni tada nisu imali para za bundu, a mamuta i ekipu su pikali samo oni s mudima ko kokosima, pa je većini bilo zima ko jarcima na buri u toj špilji. Međutim kada su dovukli tog spaljenog u špilju nekako su se osjećali toplije kraj njega. Tako su svako malo nekog nahuškali da ode vidjet kaj to svijetli u grmu pa se grijali na njemu neko vrijeme. Jednog dana se pojavio znanstvenik i uzeo malo vatre na kolac i donio u špilju. Postao je vrlo slavan, imao tri afere sa poglavičinom ženom, te još par heroina i jednu preboljenu ovisnost o otrovnim gljivama.

Dakle, čovjek je jako cijenio to što mu je tur, guzica, dupe,ud za sjedenje, homospolni ud na toplome i da ne mora više izmišljat ženi razloge zbog kojih ne ide u lov na mamuta pa je tetošio čovjeka koji ga je toga riješio. Kasnije je naravno ženama išlo na jetra da je đubre non stop u špilji  pa je ipak morao po bundu ali o tome drugom zgodom.

Prošlo je milijun godina od te zgode i čovjek je izmislio tramvaj. 1807 u Londonu. Tada je tramvaj bio orijentiran na one koji su imali dovoljno muda da se rode u pravoj obitelji i imaju para za bundu. Siromašna stoka se tak svugdje smrzavala pa šta ne bi i u tramvaju. Međutim prošlo je 200 godina od toga i netko se izborio za nekakva prava siromašne stoke. Nisu im dali bunde ali ajde neka se ugradi grijanje u prijevoz pa neka se voze pijani u njemu cijele noći. Čuvši to jedan sirotan sa školom iz Češke sastavio je tramvaj koji će zauvijek promijeniti turove Zagrepčana. Sva sreća pa je režim bio takav da se to u Češkoj i kupovalo. Zagreb je dobio tramvaje sa grijanjem sjedalice. Sada je svatko tko je onako promrzo vani bez bunde i mrtve životinje oko vrata mogao sjesti u tramvaj i samo se voziti. Nekad je znalo zapeć koliko kurbla ali neka. Ne bi se digo da jurimo u krater. A tek kad izgubiš kuću na kocki i napiješ se ko svinja pa se zajedno s torbom, koja smrdi jače od tebe, uvališ u 34-ku pa te ujutro peče i kralježnica. Divota . Ne znam tko si, siroti Češe sa školom o tramvajima, ali ljubim te u dupe i  nadam se da je tvoj grijoguz barem nominiran bio za Nobela ako ga već nije osvojio.

Tvoj zauvijek,  D

 

urbantempo @ 03:10 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
nedjelja, siječanj 13, 2008

Svijet je pun prilagodbi. Danas sam čisteći vrt od brabonjaka moje zvijeri uočio tu fascinantnu činjenicu. Đubre se uklopilo u okoliš tako dobro da sam u većini slučajeva prvo stao na njega a onda ga pokupio.  Svi se oblikuju po nekim svojim postavljenim standardima. Ja se recimo oblikujem u onaj zadnji harmonijski titraj potreban ovom svemiru da bude u savršenoj ravnoteži.


Međutim ima ljudi koji žele bit kenja. Ne znam svirat pa ću guslat, ne znam pjevat pa ću zavijat, ne ličim na muško pa ću bit žemsko, ne znam zinut niš pametno bi pa glumim ustašu na forumu, ne znam skladat pa ću Tonči Huljić i tako dalje. Previše je ekipe danas kaj se oblikuje po krivim mjerilima. To je zato što danas imamo sreće pa nemamo love a imamo demokraciju. I to uopće nije problem, treba dat izbora ljudima iako su stoka. Međutim, čuh na kavi kako je netko spomenuo da  je u Nizozemskoj normalno da homoseksualni parovi usvajaju djecu, i sad bi se mi trebali povest za njima jer je to u duhu demokracije. Kad je trebalo cvijeće uzgajat ili klompe radit onda su Nizozemci bili seljaci a kad su ultracool. Demokracija je kada dijete, kojem nije dosta kaj su ga dva šupka od osoba ostavili na milost i nemilost brkatih baba u prihvatilištu, bez pitanja pošalješ u obitelj u kojoj je situacija idilično feminizirana ili obratno. Sve u svemu ekstremna u pogledu na ekstreme. Postoje dvije situacije kada se ti ekstremi ponašaju ekstremno , iracionalno rekli bi matematičari, u tim ''obiteljima''. Iako preferiram naziv zajednica. Svima su znane te situacije nazvane ''4 sise'' i ''dva koja vise''. Ja sad živim u normalnoj familiji u kojem su ekstremi pravilno raspoređeni i hvala Bogu na tome i iako sad mogu bit pišo-lover da hoću meni je drago da nisam od početka odgajan u tom duhu. Hoću reć, jebite se s kim hoćete ali pustite tu djecu na miru, imaju dosta sranja i bez vas.


 

di bi tu još i dijete bilo normalno:




urbantempo @ 00:00 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
srijeda, prosinac 26, 2007

Činjenica je da su sve velike stvari nastale usred neke vrste ekstaze. Stanje transa u kojem nam je povećan kapacitet za hvatanje iznimnih misli, u kojem se iznimno koncentriramo na pojedinu stvar pritom je doživljavajući vrlo emotivno.

 Što je potrebno za doživljaj ekstaze sasvim je nebitno. Da li je to spoznaja višeg , vježba joge, platonska ljubav, blistavi trenuci prijateljstva ili pak droga zbilja je nebitno. Barem za povijest. Bitne su stvari koje ostaju iza tog stanja. Droga je, priznajmo si, uvijek bila tu u nekom obliku i korištena je za dovođenje u stanje ekstaze. Čak su se i stari indijanski vračevi bubali s gljivama. Isto tako ćemo si priznati da kad bi mogli otići kroz vrijeme i skupiti svu drogu od svih umjetnika da bi danas živjeli u dosadnijem svijetu. Droga je čovjekov izbor zbog životnih situacija u kojima se nalaze i u to neću ulaziti, već ću samo primjetiti da je i ona tu s nekim razlogom. Spominjao sam maločas platonsku ljubav. Svi o njoj pričaju. Čak i Platon a svi znamo da su Grci bili ultraracionalni a pritom poneki i gay. Dakle , riječ je o iznimnom stanju svijesti koje u pojedinim trenucima možemo nazvati ekstazama. Kada se kombinira sa drogom , koja je katalizator trenutnih osjećaja možemo s jedne strane dobiti savršen osjećaj ljubavi ili s druge strane odvratan osjećaj mržnje.

 

Eric Clapton jednoga je dana godine 1971 pod utjecajem velike ljubavi prema ženi Georga Harrisona i povećom dozom kokaina pročitao priču o Layli (The Story of Layla) perzijskog autora Nezamija. Kako je bio u stanju ekstaze prilično emotivno je doživio priču o curi ,koju otac oženi za nekoga koga on hoće, pritom bacivši njenu pravu ljubav u ludilo. Priča je jednostavno pogodila žicu. Nastala je Layla. Jedna od najboljih ljubavnih a pritom i jedna od najboljih rock pjesama današnjice.

 

30 godina nakon toga Clapton je skupio ljude u jednu garažu zvanu Royal Albert Hall , poneso svoju daščaru ,putem sreo i pozvao Knopflera koji je upravo išao kupiti nove žice za svog Les Paula i odlučio im pokazati da Layla ne mora biti ona brza kokaizirana verzija jer je ovako i onako stvar stoljeća. Sva sreća netko je ponio novu Nokiu s ok kamerom pa je izašlo na Youtubeu. Uživajte:






(autor se za svaki slučaj u ovom tekstu distancira od droga i od znanja motanja pljuge)

urbantempo @ 06:07 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
četvrtak, prosinac 13, 2007

Dok prsti prebiru Csus9 ja razmišljam. Di su sve ti prsti bili stari moj….ali to sad nije bitno. Bitno je da je održan Indeks najtlajf bjuti kontest. Mogu reć da sam bogohulio i nisam glasovao međutim nisu ljudi podbacili. Cura je zasluženo pobijedila. Moj Holding  ima simboličnu  nagradu za nju i prigodni blagdanski paket pa ako neko zna curu neka je uputi.  Sad sam totalno zaglibio u perverzije i uvertira se otegla a želio sam reći slijedeće:

 

Božićno je vrijeme. Narod slavi sa podočnjacima i kiselim osmijehom. Crkva pljuje po kapitalizmu a kapitalizam gazi i boli ga kara dal je Božić ili nije. Crkva glasuje.  Trg je okićen seljački. Zrinjevac je opet svijetla točka cijele balade. Vrijeme je banana. Snijeg je bajka davnih dana. Bor u Branimircu izgleda ko da su ga izvadili sa tavana, a onaj seljanizam što visi u Tkalči je samo šlag na tortu. Međutim, ne ulazeć u te a religijske stavove i da li je bio ili nije bio i da li je imo sina i prašio Magdalenu ja sebi između sveg tog sranja uspijem nać svijetlu točku i taj Božić uvijek nekako ispadne ono kaj bi svaki dan trebao bit. Meni , kad već hoćete znat, nije ni bitno ni religijska ni gradska slika Božića. Bitno mi je da sam imao sreće ko mali i da sam za Božić bio u toploj i  obiteljskoj atmosferi i zato će to doba godine uvijek kod mene imat posebno mjesto. Jer na kraju krajeva to je i bitno. Nakon cijele godine jahanja obaveza da vrijeme kvalitetno provedeš sa obitelji, curom, frendovima, ljubavnicama, fanovima, kučnim ljubimcem i ostalima. Da ne velim, popit božićno pivo s istima jer izlazi samo jedanput godišnje. Kad smo već kod toga ako netko ima gajbu božićnog a dobio ga je na dar ili mu je kupila baka a ne voli  ga  ja rado rješavam tereta u duhu Božića. Treba nam za kićenje bora kod frenda ,kojem je to prvi stan pa krpamo,tako da će bit iskorišten u dobrotvorne svrhe.

 

Eto toliko.Sretni blagdani.

 

 

Di ću za novu njonje mi????

urbantempo @ 00:30 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
subota, prosinac 1, 2007

    Dakle, fetiši su zanimljiva stvar. Relativna stvar rekli bi smo. To su sitnice koje se sviđaju pojedinim ljudima a drugi ljudi ih smatraju nenormalnim, neprihvatljivim, uncool, odvratnim i slično. U poplavi narodnjak fetiša i ''imam debele noge i volim tajice'' fetiša ja se skoro pa ne ističem.

            Naime moj fetiš je ,između ostalog,čišćenje uha. Sa štapićem naravno. Iako je ova verzija tog fetiša skoro pa zaobišla ovaj dio Zemljine elipsoide pod nagibom koju zovemo kugla,u ovom podneblju dolazi u odvratnim varijacijama na temu kao što su ''s malim prstom'', ''s ključevima od auta'', ''sa kemijskom'' itd. Naime, razlog zašto je to moj fetiš ni sam ne znam. Jel zato što hoću minimalnu smetnju između mene i muzike? Jel zato što volim donosit zaradu proizvođačima štapića? (to vjerojatno nije jer sam škrt) Jel zbog osjećaja pripadnosti svijetu s čistim ušima? Ili je zbog orgazmičkog osjećaja škakljanja koje prouzrokuje? Možda je zbog svega a možda je jednostavno greška onog ko me genetički kreirao ( u fazi sam čitanja Denikena).

            Nema tog jutra kad ja, nakon što istuširam to telo, ne očistim uši. Nekad nemam vremena pa jednostavno prikratim kombinirajući to i jutarnje p(s)ranje. Puno je filmova imalo čast gledati mene kako ih gledam sa malim štapićem zapiknutim u glavu. Puno je misli dobro pretumbano s mojim malim prijateljem. Ponekad sam bogohulio pa sam sa štapićem za uho čistio gitaru ali samo zato jer i s njom pričam pa da me bolje čuje. Sve u svemu jedna stvar koja je neizbježna u mom životu i svaka koja me oće za muža, zeta, baku, oca, gay prijatelja s kojim se može mazit mora znati tu sitnicu. Eto toliko…





 


 

Aj ne serite nije tak strašno. Mogao sam imat fetiš jedenja govana kao većina u ovoj državi.

 

Jodl.

urbantempo @ 00:23 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
četvrtak, listopad 4, 2007

Slučajno mi je Bloger.hr jedna od destinacija na koje zazujim. Bože, ne znam zašto.Kada na blef  gađam neki članak toliko često naletim na dobar da se to može usporediti sa suhim drenom i cijeđenjem vode. O tome bi, na primjer, više znao moj dragi prijatelj profesor doktor elektrotehnike ''cenzura imena'', koji bi se tako uvijek volio slatko našaliti sa studentima bolonjskog procesa a i šire. Mislio je dakako na ljude suhih u području svega njemu svetoga. Tako je on meni bacio bubu u uho a ja ju bacam dalje. Možda ''suhi dren'' dosegne popularnost neke vrlo česte pošalice tipa ''malo morgen'' i tak dalje. Uglavnom, htjedoh spomenuti da je vrijeme za neki pametan post, sa geekovsko-injžereskim primjesama i jednim životnim primjerom. Poticaj je jubilarnih 5000 pogleda na ovaj mulj od bloga u koji ja kakam a nečesto obrišem guzicu nakon toga.

Uviđajem u posjećenost htio sam bubnut gore google ad sense ne bi li , bože moj, kakva lova docurila u džep. I on je nešto tipa suhoh drena. Međutim, na neki način su oni u tekstovima našli dozu eksplicitnog korištenja vulgarizama i slično pa ništa od toga. Opet ću morat bogate žene pristojnog izgleda trpat po njihovim vilama. A baš kad sam mislio da mi je dojadilo.

Dakle, geekovsko-inžerenjski dio teksta:

 

Otišao sam na pivu i palačinke do kolege inženjera zrakoplovstva i umalo se usro (pardon na riječniku) u gaće od miješanja te dvije supstance. Međutim, između jela i sranja provukla se jedna tema razumljiva samo onima koji znaju riješit dvije -tri 'zmijice' u jednadžbi. Riječ je o energiji valova. Ona ovisi o kvadratima amplitude (tj. jakoći vala) i njegove frekvencije ( broja ponavljanja u sekudni). Kako znamo da i sva mehanička energija kad-tad pređe u toplinsku preko trenja usudili smo se konstatirati slijedeće: kada se mi glasamo (recimo pokušamo otpjevati Child in time) proizvodimo mehaničke valove koji udaraju u bubnjić i tako čujemo to kaj se neko drači na sav glas ko noj jeban od strane drugog homoseksualnog noja. Zatim smo se pitali.

Pitanje: Koliko se mi moramo jako (amplituda) i koliko visoko (frekvencija) derat da trenje tog vala o zrak (u kojem je trenje mizerno) uzrokuje toplinu takvu da se onaj kraj tebe oznoji?

 

Nakon dugo promišljanja, shvatili smo da je to nemoguće, ali samo u sferi valova. Drugi način je nekome reći da ste ga homoseksualno maltretirali onu večer kad se zgazio ko đubre i on će se zasigurno oznojiti od muke ispitujući istinitost te izjave. Dakle, sljedeće što znanost treba proučiti je muka. Jer bez muke nema nauke. A ni znoja.

 

Kraj teksta (kliknite back…gore ona strelica):

 

Jodl.

urbantempo @ 00:12 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
 
Index.hr
Nema zapisa.