Brojač posjeta
21443
Anketa
Koliko su glupe ove ankete?

Blog
nedjelja, travanj 8, 2007
U trenutku mog pisanja još jednog ultra uspješnog posta imam 26 komentara i 26 posjeta danas. To je izričito i kozmički zanimljivo jer baš je taj broj obilježio moj život. Kako pedere neka ultrajaka sila tjera da ga prime u zdjelicu tako mene  neka sila sada tjera da napišem novi SMISLENI post. Nazvat cu ga snaga uma recimo jer je to in sada.

Snaga uma

Danas sam se našopa hrane ko nikada u životu. Napravio sam skoro svih 7 grijeha u jednom danu. 
Prvi:    Nisam otišao na biljar. (tri oče naša)
Drugi: Nisam prošetao psa . (lijen sam totalno)
Treći : Nisam spoznao što me danas svemir htio naučiti. (damn)
Četvrti:Nisam se pojebao. (svakom se desi ...skruseno obecavam da vise necu)
Peti:    Nisam se smijao barem svakih 10 minuta (desila se pauza od 23 min)
Šesti:  Nisam putovao (često ogriješim o ovaj mamu mu)

Da nisam oprao zube i odradio higijenu postao bi grešnik dana sa 7/7. Meditiravši ( na unknown ljepoticu) shvatio sam da sam danas skupio tereta na ledjima i da trebam iskupljenje. To je značilo da opet moram ići trčati. Sluške u uho, trenirka na lepo telo, patike na krumpir- dva i već sam pred dvorištem lagano se pripremajuć za pokoru. Rekao sam sam sebi ajd stavit cu si "Right here right now " na mp3 na repeat (ta mi pjesma diže adrenalin) pa da vidim koliko mogu brzim tempom. Velim vam priprema za čistu torturu. 

Um čist. U glavi samo ritam. Koraci isplanirani. Cilja nema. Nirvana . Totalno sam jedno sa bogom trčanja i šetnje.

Počinje kriza. Srce lupa. Right here, right now. Štreca me rame. Pozitiva. Gledam samo naprijed. Koraci isplanirani. Noge lete same od sebe. Prošla je prva.

Udišem dah, dva u nirvani.

Druga, već dobro znana dolazi čim ste mislili da je sa prvom gotovo. Ova je bolesna sad. Ne gađa fizički. Ništa me ne boli. ALi um..um  počinje postavljati pitanja. Počinje slabiti volja. Sa svakim pitanjem lutam dalje od mog jedinstva. Zujim okolo. Gledam u pod. Prizemljujem se. Koraci se čine teški.  Rame polako počinje cukat.

Right here , right now spašava stvar. Špica trza moj um i on se ponovo vraća na stvar.Pogled prema nebu u daljini.

Rame se hladi. Noga leti . Tempo se vraća.  Ovo je taj dio. Prošao sam prve dvije krize. Fizički i psihičku. Osjećam se bolesno dobro. Trčim . Vjetar udara u lice. Znam da se krećem brzinom i da bar jednu milijardinku sekunde putujem u budućnost. Dišem punim plućima.  Feel so good. Temperatura ti se diže. Osjećam svaki dio svog tijela. I svaki je veći od prosjeka (imam velika stopala).

Trajalo je dosta . Tempo je varirao. Dostigao me ipak onaj luk kojeg sam se našopao prek dana. Um je bio preometen  pojavom tog izdaha da je skoro odmah izgubio volju čak i za životom. Stajem. Dišem ko da me neko davio dva dana onak polako. Grlo škripi ko krendenc. To je od jučerašnjeg dima u klubu. Čučim jedno 10 minuta i osjećam kako grijesi dana izlaze iz mene. Svakom kapljicom osjećam se lakši. Jebeno.

Grlim tuš kao djevica u tridesetima i perem i zadnji ostatak nejebice. Taj je najzadnji izlazio. Nikako da ga se rijesim ovih blagdanskih dana. Ali eto ponovo sam čist ko suza iležim na krevetu zadovoljno slušajuć ziku.

Uletava stara s tanjurom. Lička pita. A u kurac.......
urbantempo @ 23:44 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
 
Index.hr
Nema zapisa.